Svi pričaju o uspjesima i wow projektima. Mi ćemo danas o onim drugim trenucima – kad ti zadrhti oko, a srce ti šapće “Jesmo mi ovo stvarno potpisale?” Jer istina je – najveće lekcije nismo naučile iz Pinterest moodboarda, nego iz krivo postavljenih utičnica i kuhinja koje “nisu baš ispale kao na nacrtu”.
Evo naših top 5 grešaka koje smo napravile kad smo bile (još) mlađe dizajnerice – i kako su nas oblikovale.
- Mislile smo da majstori čitaju nacrte kao dizajneri
Spoiler: ne čitaju.
Kao i većina dizajnerica na početku, živjele smo u slatkom uvjerenju da kad predaš tehnički nacrt – stvari će automatski biti postavljene kako si zamislila. Jer, logično – sve piše, sve je jasno, zar ne?
Pa, ne.
Rezultat? Utičnice postavljene iza ormara, rasvjeta pomaknuta 20 cm ulijevo jer “tamo je bilo lakše provuć kabel”, i bonus: prekidač koji pali krivu lampu.
Danas: sve objašnjavamo uživo, prstom pokazujemo, šaljemo fotke, a često i stojimo uz električara kao FBI nadzornik.
- Mislile smo da će stolar nazvati ako mu nešto nije jasno
Neće.
Kad smo prvi put radile sa stolarom (koji je bio “preporuka”), poslale smo precizan nacrt. Ali nismo napisale “molim te, ako ti nešto nije jasno – pitaj”. On je pogledao, pretpostavio, “dovršio u glavi” i izradio točno onako kako on misli da bi trebalo.
Rezultat? Ormarić s vratima koja se ne mogu otvoriti do kraja jer udara u zid. Kutna kuhinja bez utičnice. Police koje “ne bi stale” (iako bi – samo da je pitao).
Danas: uz nacrt ide i mini scenarij – gdje, kako, zašto, s čim, i ideja da se ništa ne podrazumijeva.
- Nismo se znale postaviti. Mislile smo da će “ljubazno” biti dovoljno
Zamislite mlade dizajnerice koje dolaze na gradilište i pokušavaju se lijepo, pristojno, profesionalno objasniti – dok su okružene ekipom koja sluša otprilike kao da pričamo o kvantnoj fizici.
Rezultat? Naša riječ bila je “sugestija”, ne nalog. I kad bi nešto bilo krivo izvedeno, odgovor bi bio: “Pa niste rekle da to baš tako mora!” (Jesmo. Pisalo je. Ali nismo naglasile.)
Danas: govorimo jasno, kratko, direktno – i pazimo da svaki dogovor bude zapisan, poslan i potvrđen.
- Previše smo vjerovale da će ljudi “raditi kako je najbolje”
Greška.
Majstori, izvođači, stolari – svi imaju svoj način rada. I ako im ne kažeš eksplicitno što, kako i kada – napravit će kako je njima najlakše.
Rezultat? Završni slojevi bez temeljnog premaza. Loše poravnate pločice “jer se žurilo”. I “dobronamjerne improvizacije” koje klijentu nisu bile ni smiješne ni simpatične.
Danas: kontrola, kontrola, kontrola. Ako nismo vidjele svojim očima – ne postoji.
- Nismo uzimale dovoljno vremena za objašnjavanje detalja
Nismo htjele gnjaviti, objašnjavati “očito” ili biti previše “zahtjevne”.
Greška.
Dizajn nije samo estetika – to je komunikacija. A loša komunikacija = loš rezultat, bez obzira koliko je moodboard bio lijep.
Danas: uz svaki nacrt ide kratko audio pojašnjenje, referentna fotografija i provjera razumije li druga strana. Ako ne, idemo opet.
Da, griješile smo. Puno naučile. I još više puta naučile isti nauk više puta. Danas imamo ekipu s kojom super komuniciramo i razumijemo se. Ako nešto nije jasno – ili nama, ili njima – razgovaramo. Ako treba, i više puta.
Sve dokumentiramo, komuniciramo jasno, planiramo više nego što bismo htjele – jer dizajn nije samo stvar estetike. To je i vođenje ljudi, procesa i očekivanja.
Ako si mlada dizajnerica i čitaš ovo – znaj da nisi sama. I da, jednom ćeš i ti gledati krivo postavljenu utičnicu i reći: “To je bio početak moje profesionalne zrelosti.”
